Dijete ulice

Ja sam dijete ulice , odkad znam za sebe pravim probleme. Inace moji vrsnjaci svi dola sjede na racunalu a ja sa starijim vrsnjacima radim stetu.Jedne veceri zvao me Marko i kaze da idemo kod njegove bake u sesvete da ima nesto za nas. Kada smo stigli kod negove bake tamo su bili nekakvi nabildani decki i poceli su se svi tuci kris kras. Nisam znao sto cu pa smo pobjegli doma , par sati kasnije me zove i ispricao mi je pricu sta je bilo. Naime djevojka od Marka i ovog nabildanog Tomislava su se potuke u skoli. Zatim je Tomislav htio tuci Marka jer mu je cura prebila negovu curu. Pokusavali su nas razdvojit tako mi je reko Marko. Pricali smo 2 sata na mobitel i napravili smo veliko sranje. Otisli smo kod njegove bake opet jer on tamo zivi. Kada smo ga nasli ja sam ga drzao a Marko ga je tukao. Nakon toga smo pobjegli doma i popili pice. Za par dana kada sam isao iz skole vidio sam da lezi krvav na betonu. Tomislav ga je izbo nozem dok je isao sa curom iz skole, njegova cura je uspjela pobjeci. Kada sam to cuo odma sam zvao brata da sredi tog Tomislava. Isli smo kod njega doma i moj brat i Marko su ga razbili. Od tada je bio mir u kvartu , nisu se vise tukli , a ni svadali. Nakon 3 godine sto se Marko odselio cuo sam da su on i Tomislav postali jedan drugom vjencani kumovi , a nisu se mogli smisliti. Kroz moj zivot se desilo toliko problema da ni ne pamtim. Imao sam burno djetinstvo i ludu generaciju , znali smo paliti kontenjere , razbijat aute , tuc prolaznike. Katastofa sto smo sve radili ali i tome dode kraj covjek se opameti nakon neog vremen i svhati sta je uradio.