Biti dijete ulice ne znači biti siromah, zaprljani seljak, neradnik i nepošteni čovjek kako to mnogi danas tumače.Oni jesu seljaci, iz razloga jer žive na selu, a ne kao mnogi jer se tako ponašaju. Jedno je seljak a drugo je seljačina. Seljak je onaj koji živi na selu, bavi se seoskim poslom i tako.A seljačina je pogrbno ime za poštenog i vrijednog seljaka. Djeca ulice danas su često izložena izvikivanju i ismijavanju.Često su meta zezancije i ubijanja dosade. Ja sam dijete ulice.Na sreću živim u okolini gdje su rijetki koji nisu iskušali život na selu..Kao malog mala šetnja sa ocem u šumu me činila sretnim, izlet sa prijateljima, druženje.Ulični nogomet.. Sve to me činilo uvijek sretnim.Nisam tražio nikakve mobitele i nešto da budem sretan i zahvalan roditeljima. Uvijek sam samo želio da mi priušte dobro druženje sa njima i sa mojim prijateljima.Tu sam od starijih osoba dosta toga i naučio.Kakav trebam biti i kako se ponašati. Naučio sam od njih biti pošten.Sada je tu vrijeme kada su svi zaljubljeni u mobitele, laptope, računala i sve se manje druže.Ali ja sam uvijek volio začuti galamu prijatelja oko moje kucei izaći sa njima vani igrati se.. Djetinjstvo je najbolje životno doba, pogotovo kod djece sa sela. Ja sam se sam u to uvjerio. Jer imamo toliko toga da se igramo toliko prostranstva. I svaki dan možemo uživati. Odrastao sam u mjestu gdje je meni i mojim prijateljima livada i ulica naše vječito prebivalištekao drugi dom .. Ali kao dijete ulice mnogi prođu naravno i kroz loša vremena. I ja sam kroz par njih prošao..
ALi ipak, sretan sam tu gdje je sam i kakav sam .
Nema komentara:
Objavi komentar