Nekom je zivot majka a nekom maceha,uvjek je nepredvidljiv i nikad ne znas sta te ceka sjutra. Rodjen sam ni ja sam ne znam gdje,niti ko su mi roditelji a iskrono da vam kazem i ne zanima me jer su me ostavili ispred neke kuce,a bolje je bilo da sam se smrzao na ulici negdje. Ispred te kuce sto su me ostavili ti ljudi su me uzeli,kad sam bio beba ne sjecam se a od kad se sjecam sebe pamtim da nijesu bili dobro prema meni,stalno su me tukli i spavao sam na podove,cesto bio gladan i zedan a nijesam smio ni trazit bilo sta ni da jedem ni da pijem.
Isle su tako godine i kad sam napunio 14 godina odlucio sam otic tj pobjec od te kuce i tih,nazovimo ih ljudima. Nisam imao gdje da idem nisi kod koga,lutao sam gradom sve do veceri i onako iscrpljen sam legao na jednu klupu u parku i gledao u zvijezde i razmisljao da i ako sam napolju bolje mi je nego da me biju i maltretiraju usvojitelji i tad sam shvatio da sam postao dijete ulice. Probudio sam se u cik zore tj.probudili me tramvaju koji su prolazizi u blizini,ustao sam i poklako krenuo trazeci nesto da jedem i eventualno neki posao,isao sam tako i stignem do jednog gradilista,pitao sam za posao ali odmah su me otjerali,na izlasku iz tog gradilista video sam covjeka koji prodaje jabuke,uzeo sam kilo jabuka za 1 euro (inace imao taj 1 euro kod sebe i nista vise) otisao sam par ulica dalje i slucajno me jedan covjek pita jel prodajm jabuka,ja kazem da prodajem i te iste jabuke mu prodam za 2 eura. Svidelo mi se to i poceo sam tako da radim,preprodavao voce,ma sve sto sam stigao,kad sam zaradio malo para prolazim pored jedne kockarnice i nesto me vuklo da udjem,usao sam i poceo na aparate igrati. Sreca mi je bas bila naklonjena i tu sam zaradio jos malo vise para. Nijesu mi davali da ulazim u svake kockarnice jer su videli da sam neki beskucnik i dijete ulice,medjutim udjem u jednu kockarnicu i pocnem igrat na aparate one,igram i zaradjuje se,zaradim poprilicnu svotu novca ali djavo mi neda mira,pocnem da gubim i gubim sve polako,izvadim i ono malo para sto sam imao i to izgubim. Znao sam da ce tako biti ali kocka nikom srece nije donijela. Lutao sam dalje po gradu onako u poderanim pantalonama i majci,trazeci neki posao i sve od pocetka pocet jer sam ostao bez nista nakon kockanja i zakleo se sebi da se necu vise kockati. Radio sam svasta,i kao cistac ulica,i nosac namjestaja kad se neko preseli iz kuce,ma nema kakve poslove nisam radio ali nikako nisam hteo u neke poroke se bacati jer znam da ce mi opet doc glave. Zaradjivao sam toliko da bih imao da jedem i eto eventualno za neki sok ili sladoled. Usvojitelji od kojih sam pobjegao nijesu me trazili a za mene je to bilo i bolje,ja sam otisao u drugi veci grad sa namjerom da bar nesto postignem u zivotu ali svi su izbjegavali tu djecu sa ulica jer misle da cu ukrasti nesto. Skolu sam napustio davno i nijesam mogao nac neki posao,jednom sam prolazio pored jedne lijepe kuce i vidio da covjek ima bas puno drva koja se moraju isjec,ja sam pozvonio na vrata i pitao da radim to i da mi daju nesto novca da bih imao da kupim da jedem. Dali su mi da im to odradim,imalo je dosta posla pa se to oduzilo na nekoliko dana. Gazarica te kuce mi je sesto donosila da jedem i pijem dok sam radio i cesto bi pricali,rekla mi je da nemaju djece a vec su zasli u pozne godine,slusao sam sve to i posle je ona mene pitala imam li ja roditelje,dje ja zivim? Nisam znao sta da kazem,bio sam tuzan jer nemam nista od toga,primijetila je i ona to i zaustavila razgovor.
Kad sam zavrsio posao pozvali su me kod njeh na veceru,dosao sam naravno jer su bili veoma fini i dobri ljudi,pitali su me da li bi hteo da me oni usvoje jer nemaju djece i nemaju nikog,znao sam da su dobri ljudi i poucen proslim iskustvom nisam bas misio da je to dobra ideja ali sam na kraju pristao. Bili su to odlicni roditelji,uzivao sam sa njima,nisam vise bio ono odbaceno dijete ulice vec sam sad bio momak. Pruzili su mi sve sto nisam imao i do kraja zivota cu ima biti na tome zahvalan.
Nema komentara:
Objavi komentar