Djetinjstvo

Eh,najljepse doba zivota je upravo to djetinjstvo,svaki covjek,bez obzira na starosno doba,se najvise sjeca tog djetinjstva i sta je radio kad je bio mali/a. Ja se mogu pohvaliti svojim djetinstvom i kako sam ziveo,moj dom je bio ulica! Nerijetko uporedim svoje djetinstvo sa djetinstvom nekog danasnjeg desetogodisnjaka i vidim da tu ima bas puno razlike,danasnja djeca ne znaju za igre kao sto su: klis i maska,zmurka,igranje klikerima itd. za njih to izgleda kao neka misterija jer su odrasli uz kompjutere,internet,televiziju,mobilne telefone i sl. Ja to nijesam imao kad sam bio dijete a iskreno nije mi ni trebalo,moj drugi dom je bila ulica i rado se sjecam svake igre,nestasluka koje sam radi kao dijete. Kroz igru dijete samo sebe obrazuje,uci se raznim sposobnostima,pravilne je gradje i zdravlja dok je kod danasnje djece gojaznos postala opasna bolest kao i nesnalazljivost a uzrok tome je sve sto ne izlaze iz kuce. Volim da slusam price nekih starijih ljudi koji pricaju o njihovim danima kad su bili djeca i cesto sebe zamisljam u tim nekim situacijama. Ja nijesam imao puno ali nisam ni trazio vise,danasnja djeca imaju sve a ipak im sve i hvali.Nazalost ima djece koja su bukvalno djeca ulice,nemaju roditelje,nemaju kucu... Obicno takva djeca ne uspiju u danasnjam zivotu jer nemaju novaca da se skoluju,a bez skole nemaju nista. Medjutim imaju ono nesto sto ne moze da se kupi,niti da se nadje,to je unutrasnja dobrota,onaj iskren pogled koji moze da se vidi samo kod djece sa ulica. Takvu djecu najvise obraduju sitnice neke male,neka igracka ili pak dobar obrok ili odjeca. Ne bi bilo dobro da svako ima sve,mislim to je i nemoguce,ali postoji neka ravnoteza kao u svemu tako i kod djece. Ima o one djece koja zive na ulici i nisu bas za primjer ali ja njih ne krivim,mozda su prerano ostali bez roditelja,mozda su pretrpeli neku fizicku tortutu i te posljedice dovedu ih do neceg sto ni oni sami ne bi zeljeli postat,to uglavnim postanu lopovi,kockari ili cak ubice koja kad odrastu ne biraju nacin da bi stekli nesto novca i kupili sebi hljeba da prezive,takva djeca su prisiljena na to i nemaju drugog nacina. Zbog toga sam rekao na pocetku da se radi sjecam svog djecackog zivota i ponosim se njime,moji roditelji su me uvjek ucili da budem posten,da ne kradem,ne kockam se ili neki drugi porok,tako su mene vaspitali i tako cu ja jednog dana moju djecu vaspitavat. Ponosim se sto sam dijete ulice jer ulica je moj drugi dom.