Djete ulice

Kazu da djeca ulice nikad ne uspiju u zivotu. Da su uvijek propalice. Kazu da uvijek kradu, bave se ilegalnim poslovima (dilaju drogom, nekad i oruzjem). Ja sam se uvjerio da to nije istina. Jedan moj prijatelj, Marko se zove, bio je djete ulice a sada je jako uspjesan covjek. Ima zenu i dvoje djece, ljep i ugodan stan. Zivot mu je jako lijep. Sada cu vam ispricati njegovu pricu. Marko je zivio u gradu, u jednoj zabacenoj ulicici blizu centra. Tu je zivijelo stanovnistvo koje nije imalo dovoljno sredstava za zivot, odnosno sirotinja. Markova porodica je, moze se reci, zivjela malo bolje od ostalih porodica iz tog mjesta, jer je njegov dijed radijo u Njemackoj i povremeno bi slao novac njegovoj porodici. To sto bi njegov djed svakog mjeseca poslao bilo bi dovoljno da zive taj mjesec, da su to znali raspodijeliti i da njegov otac nije onakav kakav je bio. Novac koji bi djed poslao Markova majka je uzimala i cuvala, jer je ona vise brinula o djeci nego Markov otac. Markov otac je volio popiti i tu je nastajao problem. Posto on nigdje nije radio nije sa cim imao kupiti pice. Kada bi trazio od zene, Markove majke, ona mu nebi dala. Ljudi koji su postali ovisni o alkoholu, kada ga nema, postanu nasilni. Tukao je Markovu majku dok mu nebi dala novac. Najvise vremena Marko je provodio na ulici. Majka bi se koliko toliko brinula o njemu, a otac ga je tjerao iz kuce. Marko je volio uciti, ali otac mu je to branijo. Kad god bi vidio Marka kako uci, njegov otac bi ga ili udario ili istjerao iz kuce... Unatoc svemu Marko je svaki trenutak koristio da uci. Sa lakocom je prosao osnovnu i srednju skolu. Posto nije imao dovoljno sredstava nije isao na fakultet. Sada radi kao gradjevinski tehnicar u jednoj firmi i ima jako ljep zivot.