Kada se sjetim unazad nekoliko godina, u vrijeme kada nije bila tehnologija tako zastupljena, kada su ulice bile pune djece uvijek razigrane. U to vrijeme kada je tv, mobitel, komp rijetko ko imao zivot je bio samo ulica, to je bio skupo poput danasnjeg facebooka. Citave svoje dane smo provodili vani u igri, dok danasnja dijeca imaju sve sto pozele komp, mob, net i sve ostalo. U moje vrijeme to nije bilo, i ako nismo imali niti kompa niti moba uvijek smo znali gdje nam se drugovi nalaze, samo jedna od 10-tak je imao tv, jer je u to virijem tv bio jako skup. Otisli bi ponekad do njega da pogledam neku zanimljivu emisiju ili nesto, mada to nama nije bilo tako interesantno, vise smo voljeli izaci na ulicu igrati se sa loptom ili nesto sasvim drugo. Kada se pogledaju danasnja djeca koja su samo zatvorena u kuce i po cijele dane sjede za kompovima i cekaju zimu da nikako nemogu izlaziti, u nase vrijeme to nije tako bilo. Uvijek smo s nestrpljenjem docekivali kako ljetne tako i proljetne dane jer je to doba godine toplo i pogodnije za igru vani. Ponekada bi pravili neke umjetnine nesto od drveta i drugih predmeta sto bi nam bilo jako zanimljivo.
No, osvrtajuci se na danasnju djecu i djecu iz mog djetinjstva, drago mi je sto sam odrastao na ulici, mnogo toga tamo naucio, postao otporni na vanjske utjecaje, zdravi, cesto uzmem stare slike slikane u crno-bijeloj boji gledam, pozelim nekad cak da se vratim u to vrijeme bez tehnologija bez icega samo zivot na ulici. Cesto se nasmijem uz te slike, slike koje su opisivale moje djetinjstvo bez ikakvih dodataka savremena tehnologije, zivot u kome je samo igra bila i nesto drugo. U svakom slucaju drago mi je sto sam odrastao na ulici i sto sam "dijete ulice", danas je jako malo takve djece jer je razvijanje tehnologije na neki nacin unistilo djeciju radost.
Nema komentara:
Objavi komentar