Djetinstvo,nekom je lijepo a nekom lose,meni je nazalost proslo ne bas lijepo ali trudio sam se u svakom momentu da mi bude sto lepse i da se sto vise zabavim. Rodjen sam 89-te godine da bi kad sam imao svega 3 godine u moj grad tj.drzavu poceo rat,bio sam mali i nijesam znao sta znaci ta rijec a kamoli kako to izgleda.
Jedno veceri dok sam gledao TV sa svojom porodicom zaculi se neki cudni zvuci,neka cudna sirena koja meni nije bila jasna,primijetio sam da su se moji roditelji uznemirili i ja sam pitao sta se desava i kakva je to cudna sirena,nisi mu nista odgovorili samo su potrcali uzeli neko cebe,nesto hrane i uzeli mene u narucje i izasli smo na vrata i uputili se ka podrumu. Mene je vec pocelo da bude strah i uporno sam pitao sta se desava ali nijesam dobio odgovor.
Dok smo isli niz stepenice zgrade primijetio sam da i drugi stanari te zgrade isto rade kao i mi i tad mi je postalo jos cudnije,usli smo u podrum zgrade,pogasili sva svjetla i onda se zacula strasna buka i eksplozije,neki moji vrsnjaci sto su bili tu poceli su da placu,ja sam samo uplaseno gledao sve okolo.
Posle par sati te uzasne buke i eksplozija izasli smo van,kad sam izasao na ulicu ugledao sam prizor koji cu pamtiti do kraja zivota,bile su srusene neke kuce,auta su gorela,nikog nije bilo na ulici osim ogromne prasine i neke strasne tisine koja mi se uvukla u usi.
Posle skoro svake noci istog tog skrivanja po podrumima vec sam poceo da se navikavam,pitao sam sam sebe kakvo je to moje detinjstvo? Medjutim nisam znao dati sam sebi odgovore. Jednog dana moji roditelji su otisli da prodavnice,ja sam cekao na prozoru kad ce se vratit i odjednom se zacula opet ona uzasna sirena,pocela je buka i ja nijesam znao sta da radim,krenuo sam prema podrumu kod ostalih ocekivajuci kad ce se moji roditelji vratiti ali tad su eksplozije bile mnogo jace i sve se treslo. Moji roditelji se nijesu vratili,tad nijesam znao sta im se desilo ali sad znam da su poginuli u neletu aviona koji su bombardovali nas grad. Kad se sve smirilo izasao sam vani i video da je moj stan srusen a mojih roditelja nema,shvatio sam da sam postao dijete ulice bez idje ikog,sam prepusten sa svega cetri-pet godina koliko sam imao.
Lutao sam tako trazeci moje roditelje ali nijesam ih nasao,bio sam gladan,zedan i hladnoca mi se uvukla pod kosti,medjutim odnekud se stvorila moja tetka i uzela me je,kod nje je sve bilo isto kao kod mene,krili smo se po podrumima i onda mi je ona objasnila sta se desava i da mojih roditelja vise nema. Ja kao dijete ulice nijesam znao sta da radim i sta da mislim jer je sve to bilo previse za mene i nista nisam razumeo. Moja tetka me odgajila i posta sam covjek,zavrsio skole i zaposlio se. Djetinstvo sam proveo kao dijete ulice i u skrivanju po tamnim podrumima uz uzasnu buku koja me i sad nekad dodje u san.
Mnogo mi zao sto sam izgubio svoje roditelje ali sudbina je to i niko ne moze protiv nje,svojoj tetki sam zahvalan sto mi je pruzila dom i ljubav ali bez roditelja to ipak nije to.
Nema komentara:
Objavi komentar