Najbolji dio života

Djetinjstvo je definitvno najbolji dio života. Vrijeme kad smo bez večih obaveza, bez posla, mozak nam je na "paši" .Jednostavno samo uzivamo,samo se igramo, družimo i smijemo. U djetinjstvu se javljaju najluđe ideje, simpatije, svađe i slićno.. Kao dijete ulice sam dosta toga preživio i dosta o tome znam i razumijem.. Ali sam ipak ponosan jer sam dijete ulice.. Rado bih vratio to vrijeme.. Vrijeme kada internet nije bio tako raširen po mom selu.. Malo tko ga je imao.. Mobitele da i ne pričamo. Ali priznat cu da smo sigurno bili puno sretniji nego sadašnja djeca jer smo se po cijeli dan igrali, smijali i slično.. Oko 12 ili 13 h došli bi iz škole, ručali i odmah išli vani. Nikoga nismo sazivali, svatko je znao kada da dođe i gdje da dođe. Mjenjali bi na dan po 10-ak igrica.. Jednostavno smo uzivali. Mnogo smo igrica sami sebi izmislili koje su nama bile zabavne i u kojima smo uživali. Zbog toga ponajviše zahvaljujem svojim prijateljima, što su mi pružili takvo zadovoljstvo. Sada sam već stariji i sada vrijeme provodimo pričajuči, zezajuci se, igrajuci nogomet, rukomet i slično te po kafićima. Kao dijete ulice također sam sa svojim ocem i bratom svaki vikend išao u šetnje.. Išli smo u planinu,  u šumu i šetali, planinarili. Ponekad bih sa nama poveo nekog svog prijatelja.Uvijek nam je bilo predobro i zabavno. Tada mi vikend nije predstavljao kao večini sada dan za "igru" .. Tj dan za igru na računalima. Meni je vikend a posebno subota predstavljala dan kada idem u šetnju i zabavu. Još mnogo toga je tu iz mog sretnog djetinjstva.. Ja sam svojim roditeljima jako zahvalan što smo iz sela. Mnogi smatraju da je dijete ulice biti loše, ali moje mišljenje je da o tome ne treba pričati onaj koji to nije preživio.