Ja sam dijete ulice! Danas je veoma tesko to biti, vecinom djeca samo su u kucama na kompjuterima, mobitelima i drugim uredajima koji zaglupljuju ljude. Kompjuteri dovode do toga da se djeca samo igraju igrica, ne uce u skoli i zaglupljuju ih. Ja sam takoder bio djete ulice i uvijek sam bio na ulicama. Navescu vam svoj primjer o ovome.Dok sam bio jos mali roditelji su me ostavili baki, rekli su da ce se vratiti ali se to nikad nije dogodilo. Baka je bila stara nije mi mogla posvecivati dovoljno paznje. Mogao sam birati biti dijete ulice ili ostati kod bake. Izabrao sam biti dijete ulice! Svakodnevno sam izlazio vani i lutao po ulicama. Nasao sam prijatelja ime mu je bilo Tecber sa njim sam bio svakodnevo na polju. Spavali smo u supama drugih ljudi nismo imali kuce. Jeli smo i pili sta smo stigli. Kada smo odrasli napravili smo svoju bandu nazvali smo je AT. Svakodnevno smo izlazili u kafice i prikupljani clanove. Kada smo prikupili dovoljan broj clanova krenuli smo i dilati drogu. Dilali smo drogu svaku vecer, izlazli smo cesto i u teretane. Imali smo cesto problema sa policijom ali nas nisu mogli nikada uhvatiti jer smo uvijek bili na drugom mjestu, nismo imali svoj dom! Cesto smo napadali druge bande, bili smo najjaca banda u gradu! U jednoj bitci poginuo je Tecber i ostali clanovi! Samo sam ja ostao ziv! Kanio sam se ovog posla i poceo zivjeti normalno, zaposlio se i kupio stan u gradu. AT mi je u krvi.
Nema komentara:
Objavi komentar