Kao djete

Djete sam ulice i sretan sam zbog toga.Današnja djeca ne znaju cijeniti to što su se ulice.Kada sam bio mali htio sam da zivim u gradu medju bogatim ljudima,ali kako sam rastao moje misljenje se mjeljalo kakve sam sve ljude sretao.Naišao sam na mnogo loše ljude iz grada.Djete uice danas je biti nešto grozno.Svi imaju televizore i kompjutere i ceo danas vise po njima.Djeca su ranije imala mnogo srecnija djetinjstva nego sada.To se pocelo mjenjati pojavom kompjutera i ostalih stvarcica za djecu.Prije si kao djete radio razne poslove za majku i oca,a sada sjediš po ceo dan u kući i ništa ne radiš,bespotrebno trošiš vrijeme.Ja kao i mnoga djeca iz moga kraja smo imali sretno djetinjstvo.Svaki dan smo zajedno bili . Nismo imali ni mobitele ni kompjutere , ali smo znali gdje se ostali nalaze.Čitav dan smo provodili vani, u kući bismo bili samo kada trebamo jesti i ponovo idemo napolje.Mnogo smo pomagali roditeljima i radili mnoge poslove a njih.Mnoga djeca iz mog kraja nisu imali majku ili oca.To je bilo zalosno.Neke stvari od prije se ne mogu zaboraviti.