Dani na ulici

Sigurno je vas većina čula za pojam dijete ulice. Vama koji niste sada cu vam reci. To je dijete koje cijele dana provodi na ulici. O tom se dijetetu ne brinu roditelji. Ne hrane ga kako treba, ne odgajaju ga kako bi trebali. To dijete cesto markira iz skole, pravi probleme po gradu. Roditelji ne brinu kako je obuceno. Cesto oboli od raznih bolesti, koje lako pokupi na ulici. Većinu dana provodi gladno, a takav i zaspe. Nije naklono higijeni, to je greska roditelja koji su ga tako odgajali, pa cesto bude prljavo. Takvo sam dijete i ja bio. Dane sam provodio na ulicama, kasno kuci dolazio, a kad bi i dosao zaspao bih onako u robi koja je bila prljava, mora biti prljava jer sam po cijele dane bio po gradu. I tako, posto sam cesto bio prljav, cure su me zaobilazile u sirokom luku. Bile su u pravu, jer ko bi pricao i stajao sa prljavim i smrdljivim momkom? Dok sam bio u osnovnoj skoli to mi toliko i nije metalo jer sam bio dijete. Vec kad sam krenuo srednju pocelo me je nervirati. Da bih mogao placati sebi potrebe za skolu, poceo sam raditi kod jednog covjeka koji je imao auto-limarsku radnju, jer sam i sam isao za autolimara. I tako nakon nekoliko mjeseci zaljubio sam se u jednu curu, zvala se Amela. Jako ljepa je bila, plave oci, crnu kosu. Bila je pravi bomboncic. Koliko ja god "igrao" oko nje ona bi mene izbjegavala. To mi je pocelo ici na nerve. Posto nisam toliko vise bio ovisan o roditeljima promijenio sam se. Kako se kaže u narodu, došlo mi je iz "guzice u glavu". Novac koji sam dobivao od autolimara trošio sam na hranu, odjecu, a kasnije sam poco kupovati i stvari za higijenu. Sređivao sam se, kupao i skroz sam se promjenio. Nakon nekog vremena prohodao sam Amelom, a sta se kasnije desilo to vam necu reci. Stvar je u tome, da se svi, ama bas svi mogu promjeniti na bolje.