Sjecam se onoga dana kada mi je baka bila jos ziva , kada sam uvijek dolazio njoj u zagrljaj koliko mi je falila i da cujem njeg glas , osjetim njeno tijelo... Uvijek sam joj pomagao...
Majka kada bi me pitala u koje bi selo zelio ici, ja bih rekao "Kod tvoje mame,Dubravice".
Ona i ja bi bili sretni i mi bi otisli...
Uvijek sam ostao spavati par dana ... Baka bi mi sve pricala i ja sam uvijek bio ponosan na nju u moj zivot!
Nakon 5-6 godina se dogodio tragican dogadaj a to je da je dobila RAK ...
Nisam smio biti kraj nje a uvijek bi bio ponosan da je moja baka !
Nisam ocekivao da ce umrijeti ... Nazalost umrla je ... Sjecam se jos nje , sjecam se svega , samo se ne sijecam kada sam rekao "Volim te" , jer nisam stigao to njoj reci i zato se krivim zbog toga...
Nakon par mjeseci nasao sam curu i ljubio je i bio sam isto ponosan sto je imam i sto je posebna bila...
Ljubio sam je svim srcem svojim svom dusom svojom ...
Nazalost ona se odljubila i tada mi je slomilo srce to...
Nakon tog sam sretan sto sam Bogat jer imam : Majku , oca i dvije sestre , eto to je moje bogatstvo i to je moj zivot.
Nema komentara:
Objavi komentar