Pogreska

Dijeca se cesto zale na svoj zivot. Imaju dosta toga a i dalje su nezadovoljni uvjek oce vise. Nove telefone, patike... Tako se ponasaju jer nikada nisu osjetili kako je to biti dijete ulice. Nikada nisu osjetili kako je kad nemas krov nad glavom, kada nemas sta obuci i pojesti. Kad si ostavljen na milost i nemilost ulice i niko niti brininiti obraca paznju na tebe. Samo takva djeca znaju sta znaci imati tesko djetinjstvo. Obicno ta djeca postanu propalice i kriminalci, ali nisu sva takva. Neki se trude i trude, zavrse skolu i postignu neki uspjeh, ako nista drugo barem se sklone sa ulice.Ja sam dokaz da nisu sva djeca sa ulice propalice. Kao malog roditelji su me napustili i odrastao sam u sirotistu. Proveo sam tamo dosta godina ali sve sto sam bio stariji sve sam vise htjeo otici odatle. Kada sam napio 12 godina otisao sam iz sirotista i postao dijete ulice. Danima sam hodao ulicama, spavao po klupama u parkovima. Skola mi nije bila problem. Bio sam veoma pametan i uspjevao sam nekako zavrsiti osnivnu i srednju skolu. Po zavrsetku skole sam usao u lose drustvo. I tako su prolazili mjeseci a ja sam sve vise i viseulazio u taj kriminal. Poslje godinu dana sam vec uveliko poceo da se bavim ilegalnim poslovima. Dilali smo drogu, presretali i tukli ljude... nema sta nismo radili! Jedne veceri smo odlucili ici na nesto vece. Odlucili smo opljackat market, ali to je bila jedna od najvecih pogresaka u mom zivotu. Zbog toga sam zavrsio u zatvoru pet godina,tamo sam dobro razmislio sta radim i kamo vodi moj zivot. Poslje izlaska iz zatvora okrenuo sam novu stranu u mom zivotu! Htjeo sam normalno zivjeti, imati svoj dom i porodicu. Danima sam lutao u potrazi za poslom, i konacno sam uspjeo naci nekakav posao. Sada imam svoj dom, porodicu i nisam vise to "dijete ulice"