Za bolji zivot

Ispričati ću vam jednu moju zgodu u životu. Bilo je mračno, bio sam sa još dva svoja frenda u šetnji gradom. Družili smo se bilo nam je baš super. Pričali smo o svakojakim događajima iz života. Ja sam govorio o nedavnoj stvari koja mi se desila. Kako su me neki frendovi iznevjerili i ostavili na cjelilu. Ali da sada ne duljimo o tome. I tako mi smo šetali ulicama i pričali najednom pojavi se dječak. Ne bilo kakav dječak. Bio je to dječak sa ulice. Nije imao gotovo ništa na sebi. Poveli smo ga sa sobom, imali smo nešto novaca sa sobom, sve smo potrošili na njega. Kupili smo mu odjeće, nešto za pojesti i bio je tako sretan. Nikada sretnijeg dječaka u životu nisam vidio. Pitali smo ga, dali ima gdje spavati, rekao je da nema. Ja sam mu ponudio smještaj u svome stanu. I tako prespavao je tu noć kod mene. Ujutro je otišao dalje svojim putem. I tako razmišljao sam drugi dan, kako sam ja sretan čovjek, kako sve imam, a on tek malo biće kojemu ne treba puno da bi bilo sretno. Ja nastavljam normalno sa svojim životom a što on ima? Nakon dvadeset godina, ponovno srećem toga dječaka, sada odraslog čovjeka, pozdravio me. Da, zapamtio je moje lice, jer sam učinio nešto veliko za njega tada. Danas je to uspiješač čovjek pun nade u bolje sutra. Postao je uspješni poduzetnik ima brdo para s kojima svaki dan raspolaže i koje ja mogu samo sanjati. U uspjehu mu je pomogao dobitak na lotu od mojih novaca koje sam mu ja posudio prije dvadeset godina. Iz ovoga se da zaključiti da život zna biti prevrtljiv i bez obzira na sve treba pomagati siromašnoj djeci na ulicama kako bi se mogla pružiti još jedna nada za bolji život.