Prijateljstvo

U zivotu cemo prolaziti kroz mnoge prepreke, na mnoga odricanja, na mnogo gubljenja neceg nama dragom. Za sve sto nas ceka moramo skupiti mnogo snage i strpljenja da prodemo kroz taj perijod u zivotu. Iako sam jos mlad, jako dosta stvari sam naucio o zivotu, kako zivjeti, kako biti dobar covjek. Mozete mi vjerovati, a i ne morate, ali ja cu vam ispricati jednu situaciju u kojoj sam se nasao prosle skolske godine.Prosle godine samnom u razred je isao jedan dijecak, cija porodica ima raznih problema (svađe u porodici, roditelji su mu se rastali,majka ga je ostavila...), a ponajvise ekonomskih. Cijelu skolsku godinu on je isao samnom u razred. Taj djecak je znao dolaziti u skolu poderanih lača, prljavih majica, starih patika i sl. jer niko o njemu nije htijeo, a nije brinuti Jako mi je bilo zao tog djecaka. Svi mi na odmoru jedemo sendviće, hamburgere, pijmo razno razne sokove, ali on nije imao novca da sebi kupi, pa je jadan samo gledao. Nakon nekih mjesec dana, sazalio sam se nad tim dijecakom i poceo sam se „druziti“ sa njim. Znam da to nije prijateljstvo kakvo bi trebalo biti, ali sta mogu, barem sam se trudijo da i on osjeti dio prijateljstva i da koliko toliko ima nesto kao i ostali ucenici. Tako prolazili su dan za danom, mjesec za mjesecom i dosao je taj dan. Usao je razredni nastavnik na cas i donio prospekte o ponudama da idemo na ekskurziju. Bilo je tu raznih ponuda i ljepih mijesta, ali mi smo odabrali da idemo u Sarajevo na tri dana. I cijeli razred je rekao da ce ici, a taj djecak je zeljeo ici vise nego itko od nas, ali nije imao novcanih sredstava. Tako je par ucenika iz razreda, medu kojima sam i ja bio, organiziralo neku akciju, da svak da po malo i da taj dijecak bude isao sa nama na izlet. Akcija je bila jako uspjesna. Djecak je isao sa nama na izlet, nije mu falilo hrane i pića, a to je bilo najvaznije. Jako sam ponosan na cijeli nas razred i na samog sebe jer smo to uspijeli organizirati i izvukli takoreci sa ulice.