Nakon dolaska na ideju jedan stariji čovjek je za vrijeme zlatne groznice riješio da proda svu svoju imovinu da bi kupio opremu za kopanje zlata i objezbjedio hranu za ovaj poduhvat. Otišao je u planine zajedno sa drugim kopačima i krenuo u potragu za zlatom. Dani su prolazili, a on nije pronašao ni trunku zlata. Prolazili su mjeseci i godine.
On je postajao sve siromašniji i siromašniji, i na kraju je ostao bez ičega. Razočaran posle svega, riješio je da ode u jedno napušteno mjesto, gde su ostale prazne barake, i da tu umre. Kako se osjećao veoma usamljenim na tom pustom i sumornom mjestu, odlučio je da ode negjde u prirodu. Stigao je do jednog potoka, koji je tekao pored divne livade do koje je bila šuma. Tu je stao i posmatrajuci ovaj predivan prizor prirodne ljepote koju nam je Bog podario, odlučio je da tu napravi sebi jednu malu kućicu. Kako je bilo toplo vreme, iskopao je rupu pored potoka i počeo da pravi cigle od te zemlje i da ih suši na suncu. Od njih je kasnije sagradio malu kućicu na sred poljane. Došla je zima, a on je, onako izmoren i razočaran, umro od gladi i hladnoće. Od tada je prošlo puno vremena i jedan mladi bračni par je riješio da kupi taj plac i sagradi na njemu kuću, jer im se jako sviđao predjeo. Sagradili su kuću, ali im je smetala ta neugledna kućica na sred livade, pa su riješili da je sruše. Kada su počeli da je ruše, primjetili su da u ciglama nešto svjetluca na suncu. Odnijeli su ciglu na analizu i ustanovili da je razlog tome zlato. Mjesto odakle je vađena zemlja za te cigle je bilo bogato nalazište zlata.
Na tom mjestu je kasnije otvoren jedan od najvećih rudnika zlata. Da je malo mislio bolje,da ne proda imovinu svoju koju su njegovi roditelji gradili sa ljubavlju,to bilo pravo bogatstvo!
Nema komentara:
Objavi komentar