Uzoran građanin

Često se zapitamo, kamo će nas odvesti život. U koje vode , gdje ćemo pronaći svoju sreću. Dali je sudbina svima pisana i može li se ona mijenjati? Ako se može mjenjati onda kako to napraviti. Kako učiniti vlastiti život ljepšim? Ja nemam odgovor ni na jedno od ovih pitanja. Odgovore morate pronaći Vi, svatko sam za sebe. I dok razmišljate o tim pitanjima  i mogućim odgovorima, dođete na ideju kako bi bilo da se nađem na ulici. Svakako nebi bilo lagano. Treba se boriti za život. Treba se boriti sa policijom. Treba se boriti za koricu kruha, koja je nekima tamo luksuz. Svakodnevne tučnjave su uobičajene. Djeca tako ne mogu živjeti, treba ih zbrinuti u domove, naći im posvojitelje, roditelje. Hvala Bogu ima dobrih ljudi na svijetu koji će uvjek pomagati takvoj djeci. Možemo im svi zahvaliti, neki toj djeci nebi pomogli nikada, odmahnuli bi rukom, pusti njega, a tako puno bi im značilo da im se pruži jedan osmjeh ili nešto slično. Treba znati pomagati, sve se vraća, sve se plaća, tako to ide u današnje vrijeme.Stavite se u njihovu poziciju bar na jedan dan. Živite bez novaca i sa zdrapanom odjećom jedan jedini dan i vidjet ćete kako je to. Djeca to ne zaslužuju. Ona tek trebaju da žive i da se raduju. Zamislite si, kako bi bilo da nekom djetetu sa ulice poklonite život. Potpuno novi, naravno kada bi to i mogli. I onda to djete odraste, postane uspješan biznismen i odjednom vama je potrebna pomoć, nađete se na aparatima, nešto strašno vam se desi, i to on sazna. Pomogne vama naravno jer vas pamti čitavi život i učinio bi to ponovo, makar se nikada ne vidjeli više.  I zato je važno pomagati ljudima, biti uzoran građanin. Ne morate se puno toga odreći za njih, malo je sasvim dovoljno. Kada bi svaki čovjek malo pomogao nebi više bilo djetata koje se nalazi na ulici. U pomaganju je bit života jer ako si međusobno ne pomažemo nećemo nikuda stići.