Kao dijete ulice

Zdravo ja sam Joe. Odrastao sam kao dijete ulice. Toga me nije ni mrvice sramota. Neke ljude je stid biti dijete ulice. Danasnja djeca su samo na kompjuterima i tako. Ja sam odrastao u supi u jednom selu. Imao sam 11 godina kada su mi se roditelji razveli. Prvo sam otisao sa majkom ali ona je bila veoma bolesna, umrla je. Sa ocem nisam mogao, bio je mafijas, alkoholicar, drogeras. Nisam imao izbora, morao sam zivot nastaviti samostalno, na ulici. Dane, sedmice, mjesece, godine sam provodio na ulici. Sve to uz mog najboljeg prijatelja Jacka. Njeg je slicna sudbina sustigla. Kao djeca voljeli smo ulicne tuce, valjda sto smo bili stalno sami na ulicama. Kada smo porasli krenuli smo ici u teretane. Poceli smo zivjeti dilerski zivot! Dilali smo drogu najvise. Odlucili smo napraviti svoju bandu, dali smo joj i ime, ali njeg necu navesti. U toj bandi smo skupili jos clanova, koje smo prije vidali na ulicama. Poceli smo se sve cesce tuci po ulicama. U nasem kraju bilo je veoma puno bandi koje su se stalno tukle na ulicama. Mi smo bili nova banda medu njima. Svi su mislili da smo slabi, ali prevarili su se. Bili smo najjaca banda tog kvarta. U jednom borbi sve se srusilo, Jack je poginuo. Mi smo pobjedili ali smo ostali bez Jacka. Odmah sam znao da cu napustiti bandu i okrenuti se normalnom zivotu, sto sam i ucinio. Preselio sam se u grad kod rodaka i poceo zivjeti normalan zivot. Zaposlio se i tako. Sada imam 49 godina.