Danasnje vreme

U današnje vrijeme  ima veoma malo osoba ,djece koja nisu prispjela sa ulice jednog velikog ili malog grada.Neki su imali srece sto su se na vrijeme povukli s ulice i spasili na neki nacin i krenuli pravim putem zarađivajući za zivot.Međutim, ima i onih koji su usli u samu srž opasnosti.Nažalost tome je kriva ta ulica. Kao mali sam sate provodio na ulici, igrajuci se s svojim vernim prjateljima.Kada bih morao kuci uvijek bih se rasplakao da me čuje ceo kraj u kome sam ziveo.Čim padne prvi mrak ta ulica se lagano isprazni djete po djete. Imao sam tu srecu pa sam se drastajuci, korak po korak udaljavao od ulice i sprovodio se na pravi put.Ali i sada u meni postoji neka zelja da izadjem na ulicu i da igram nogomet i ostale igre koje sam sa svojim prijateljima igrao, mada znam da to nije toliko ostvarivo svi se razbezali na sve strane, osnovali porodice, grade svoju buducnost,ponovo biti dijete ulice je veoma teško. Mnoge ljudi koje bi predvecer hodali ulicom, uvijek su se pitali sta nam je to zanimljivo, kao i svima poznata recenica " Imaš li ti sine kuću ? ". Ali niko od nas njima to nije mogao objasniti, jer na toj ulici spoznas mnogo dobrih i losih stvari,ali sve ostaju u sjecanju.