"Vidi ga." Često čujete tu rečenicu kada prođe dijete sa ulice. Često ih se smatra djecom koja nikad neće biti dobri ljudi i pošteni. A oni obično ispadnu kao veliki ljudi, predobri u duši. Ali obično izrastu u poštene i velike ljude. Smiju im se jer se igraju nogometa na ulici, jer nemaju prave golove, zastavice i crte. I bez svega toga što imaju oni u gradu uvijek su sretni i nasmiješeni samo da su zajedno. Kažu da oni uvijek najviše psuju pa čak i puše.Ali to je upravo suprotno.Većinom oni "visoki" puše kako bi ispale face što im je uvijek največi cilj. Uvijek su njihovi roditelji krivi jer ih nisu odgojili, a ustvari su odgojeni bolje nego mnogi oni iz grada. Njima nije doživljaj ići u velike shooping centar . Tako je u jednome malom zaselku živio mali dječak. Kao mali izgubio je roditelje u prometnoj nesreći, braću i sestre nije imao. Od 10-e godine se morao sam snalaziti. Dobivao je pomoć za knjige i školski pribor. Ali u školi je trpio velike udarce u smislu da su ga dosta vrijeđali. Zvali su ga pogrbnim imenima a ponajviše "siromahom". On je svaki dan bio tužan i svaki dan kad se vrati kući gledao bi sliku svojih roditelja i plakao. Imao je jako tužno djetinjstvo.
Ali na kraju je bio jedan od najboljih učenika ikada u svojoj školi. Završio je fakultet i otišao raditi u Njemačku.Kasnije je dobio visoku poziciju u firmi. Svi njegovi poznanici i prijatelji su ga poštovali jer je izrastao kao jako dobar čovjek. On je pokazatelj kako dijete ulice čak i bez roditelja može samo ako on to želi biti pošten i dobar čovjek.To je jedan od pokazatelja da trebamo poštovati one koji nemaju roditelje, koji su sa ulice, ili one koji su prosjaci.
Da ih trebamo poštivati onakvi kakvi su te da nije nikako lijepo od nas da se rugamo na njihov račun jer će nas za to kad' tad' stići neka kazna.
Nema komentara:
Objavi komentar