Dijeca sa ulice

Kazu dijeca ulice nikad ne izrastu u dobre ljude. Dijeca ulice kada narastu uvijek lazu, petljaju. Za tu djecu, koja nemaju sretno djetinjstvo, kazu da nikad ne narastu u prave i čvrste ličnosti. Ja sam se uvjerio da nisu u pravu. U mojoj mahali zivjeo je Anel. Anel nije bio srece kao ja. Ja sam imao dobro djetinjstvo. Roditelji su brinuli o meni, uvijek sam bio cist. Isao sam u skolu, dobro ucio. Nikad nisam otisao u skolu prljave kose, sa crnim ispod noktiju. Razlog tome je sto su moji roditelji brinuli o meni, dok Anelovi roditelji nisu bili takvi. Njih nije bilo briga ni kako Anel izgleda, kako je obucen, sta jede, sta pije. Nije ih zanimalo je li njihovo dijete okupano, kakvo je u skoli. Nista, ali bas nista, vezano za Anela nije ih zanimalo. Normalno, zbog toga Anel je upadao u razne nevolje. Nisu ga roditelji nicemu odgajali, sam je sebe odgajao. Psovao je ljudima po ulici jos kao malo dijete. Posto je Anel u skolu dolazio prljav, prljave i poderane odjeće cure su ga izbjegavale. Kada je dosao u godine kada se javlja želja za curama, i svemu sto sa tim dolazi. Zaljubio se u Saru, koja je isla u drugi razred Gimnazije. Bila je lijepa cura. Duga crna kosa, plave oči. Imala je jako lijepe crte lica. Anel je jako puno "skakao" oko nje, ali ga ona nije primjecivala. I kada bi ga primijetila zaobilazila ga je u sirokom luku. Zbog toga je poceo piti i upadao je u sve vecu krizu. Jednom su ga pronasli na ulici, izbezumljenog od alkohola i pristao je otici u kumunu na odvikavanje. Tamo je bio sve ukupno tri godine. Kada je izasao od tamo potpuno je drugaciji covjek. Poceo je raditi, ne pije vise. Pronasao je novu curu i sa njom je zarucen. Stvarno je uspjeo u zivotu.