Nada

Svi od nas, u to sam siguran, culi su za izraz "Djete ulice". Neki znaju bolje, neki znaju slabije, sta u stvari znaci taj izraz. Djeca ulice u djeca koja po cijele dane provode na ulici. Uvijek upadaju u neke nevolje. Ajmo reci da ih njihovi roditelji nisu zeljeli, pa su ih "odbacili". Ti ljudi ne brinu o toj djeci skoro pa nikako. Ta djeca prljava hodaju po gradu, jer im roditelje nije briga kako oni izgledaju, a jadna djeca ne znaju sama se brinuti o sebi. Ta djeca su slabi u skoli, ako ikako idu u skolu. Ne uce, jer ih roditelji ne savjetuju da uce bolje i da ce tako bolje proci u zivotu. Slab im je imunitet. Rijetko jedu, ne jednu hranu koja u sebi sadrzi vitamine. Hrana koju jedu i nije bas zdrava, jer jadni sami sebi zaraduju za hranu, zato sto njihovi roditelji ne kuhaju hranu, sto bi naravno trebali, a kad i kuhaju rijetko im ostave nesto od te hrane. Takvo sam djetinjstvo, na zalost, i ja imao. Moji roditelji nisu radili ono sto su trebali. Ja sam bio onakvo dijete kakvo sam vam maloprije opisao. Ali, na moju srecu ja sam imao malo pameti i nekog "svercarskog" duha u sebi. Jos kao mal sam, sa novcem koji bih dobio od nekoga, kupovao razne stvarcice od djece koju sam poznavao. Nisam znao odakle njima te stvari, a iskreno, nije me ni zanimalo, sto ce me kasnije kostati. Tako su prolazile godine, a ja sam kupovao stvari pa prodavao za skuplje. Neki su mislili da kradem, ali se nisam obazirao na njih, jer znam da to nije istina. Jednom sam otkupio neki TV. Ni sam se nisam nadao, ali taj TV je bio ukraden jednoj mojoj komsinici. Posto je svak sumnjao na mene, policija mi je pokucala na vrata. Imao sam razne probleme sa tim, ali sam uspjeo dokazati  da nisam kriv. Poenta je u tome da i za djecu ulice postoji nada i nikad ne odustajte od dokazivanja pravde.