petak, 13. prosinca 2013.

Dijete sa ulice

Dijete sam ulice? Pa sta. Dok sam bio mali roditelji su mi radili u tvornici cokolade. Bio sam presretan svaki dan kada bih mi mama ili tata donjeli neku cokoladu da pojedem. Sve se to naglo promijenilo jednog jutra. Roditelji su mi krenuli avionom na neki sastanak, imao sam tada 11 godina. Sve je to bilo uredu, ali pilot je bio pijan i zaspao je. Avion se srusio, svi putnici su poginuli. Ostao sam sam, bez roditelja. Imao sam samo baku koja me nije mogla izdrzavat! Mogao sam birati, biti dijete ulice ili ostati sa njom. Izabrao sam biti dijete ulice! Spavao sam u supama. Ubrzo sam nasao prijatelja kojeg je slicna sudbina zadesila, nismo imali para. On se zvao Joe! Radili smo kod jednog farmera koji nam je obezbjedio 2 obroka dnevno, bili smo zadovoljni. Kada smo porasli odlucili smo raditi ilegalne poslove, dilali smo drogu! Svaku noc smo isli u kafane pili piva i tako. Svaki dan bih dilali drogu i prodavali je. Odlucili smo napraviti svoju bandu, sto smo i uradili. Zvala se CH. Skupljali smo ljude po kafanama. Svi smo bili isti. Svi smo bili sefovi sami sebi. Stalno smo dilali drogu. Redovno smo se tukli sa drugim bandama. Koristili smo najvise palice za bitku. U jednoj bitci Joe je izgubio svjest i umro je. Bili smo svi tuzni. Odlucili smo se osvetiti toj bandi, sto i jesmo. Kada smo zavrsili sa njima, svi smo napustili bandu. Nije to islo bez Joa. Sada imam 63 godine.

Nema komentara:

Objavi komentar