U malenome selu živio je jedan seljak. Imao je ženu, i troje djece.. Kao i svaki , život na selu nije bio lagan. Ali Alojzije se davno priviknuo i iz dana u dan uživao je u svome selu. Njegova djeca bila su mala, maloj Anici bilo je tek pola godina, sinovima Stjepanu 3 godine i Ivici 5 godina. Iz dana u dan Alojzije je svoju djecu učio da nije loše biti dijete ulice i seljak, nego da se time treba ponositi.
Svaki dan idući u grad kupujući namirnice shvatio je kako su gradska djeca "uzdignuta i razmažena " . Nikako nisu ništa željeli samo za razliku od onih sa sela koji su hranli svinje, koke i ostale životinje bez ičije pomoci pa čak i sa 5 godina.Takav je bio najstarije Alojzijevo dijete Ivica.. Hranio je životinje, provodio vrijeme igrajući se na livadam i ulici sa prijateljima. Alojzije je često svoju ženu i djecu vodio u šumu, na šetnje. Oni nisu imali parkove, kafiće i slično da bi se šetali po njima ali bili su prezadovoljni i sa svojim šumama u kojima su vikendom vječito boravili. Prošle su nepune dvije godine i došla je jesen. Mali Ivica bio je spreman za školu.Iako ne baš punog džepa Alojzije je jedva dočekao da njegov sin krene u školu. Bio je toliko sretan da bi i zadnju lipu dao da njegov sin krene u školu i da se školuje. Ivici je dosta brzo prošla prva godina Drugu školsku godinu otac je Ivicu prmjestio u drugu školu, u onu gdje su bili oni bogatiji i oni koji su dolazili iz grada. Nije prošlo ni pola školske godine Ivica je dolazio tužan iz škole.. Ali sve je šutio i ništa nije htio govoriti o školi.To je njegova oca jako zabrinulo jer je bio toliko zagrijan za školu.. Jednog dana Ivica je došao uplakan iz škole.To je njegova oca ražljutilo a Ivica mu je rekao da su ga nazivali pogrbnim imenima kao što su : seljačina, štreber, sirotinja i slično. Alojzije se sažalio nad svojim sinom i prijestio ga njegovih riječi : "Da je bolje biti pošteni seljak i dijete sa ulice nego 'faca' iz grada ." Ali to nije zaustavilo oca da sina vrati u školu u koju je prije išao gdje su svi bili jednaki, i gdje su ga svi poštovali. Ivica je bio jako sretan što se vratio u istu školu sa 'dječacima sa ulice'.
Nema komentara:
Objavi komentar